Drvo centra grada, ujedno i jedna od najagresivnijih invazivnih vrsta. Oduzima životni prostor drugim biljakama.
Prva vrsta koja je korištena za pošumljavanje i stranog je podrijetla. Nekad vrlo cijenjeno drvo, danas je opasna invazivna biljka.
Običan korov na napuštenim dijelovima groblja, ali (za Dan mrtvih) daje crvene plodove u obliku kape rimokatoličkih svećenika i ukrašava napuštene grobove.
Drvo sa najdužim listovima (preko 120 cm) i cvjetovi i plodovi su ukrasni. Jedna od najčešćih invazivnih vrsta.
Veliki hit i razočarenje stoljeća. Ima vrlo lijep habitus, cvjetove i plodove. Danas invazivna vrsta, pojavila se čak i u botaničkim vrtovima.
Američki i pensilvanijski jasen su široko rasprostranjeni, invazivni. Jasen se rijetko sadi na grobljima. Sve što imamo su divlji primjerci.
Ružičasti cvjetovi ukrašavaju napuštene grobove, a obješena grana znak je žalosti.
Nekada slavljeni grm, danas uglavnom korov na napuštenim grobovima. U svibnju daje karakterističan ambijent grobljima.
„...1784. u početku je šumar iz Doroslova poslao sjeme crnog bora kako bi mogli napraviti pokus na pješčari“. Pošumljavanje Subotičke pješčare započelo je ovom vrstom.
Veoma elegantno drvo. Osim ovojnice sjemena, cijela biljka je otrovna.
Najrasprostranjenije drveće naših groblja s uspravnim granama i zanimljivim češerima.
Sadi se velik broj hortikulturnih oblika, od stupolikih preko kuglastih do patuljastih oblika pojedinačno ili u drvoredima. Ima horizontalne grane.
Na grobljima živi velik broj vrsta različitih oblika. Doživi 100 godina starosti. Od plavih bobičastih češera se proizvodi klekovača borovička i džin.
Raste samo jedan primjerak star oko 50 godina. Češeri su kuglasti, veličine oraha.
Rasprostranjeni su i hortikulturni oblici, među kojima postoje veoma vitke i zbijene krune.
