Poštovani sugrađani, od 29. rujna 2023. izložena je nova, posljednja serija Herbarija umirovljenog profesora dr. Geze Cekuša: vidi DRVENASTE PUZAVICE I PLODOVI.
Ambijent, izgled naših groblja ne mogu se mjeriti s poznatim grobljima koja su na popisu svjetske kulturne baštine ili su dio Rute europskih groblja. Međutim, ona su NAŠA. Na nama je da ih cijenimo, da ih pokušamo sačuvati i učiniti ih još ljepšima, u botaničkom smislu, bogatijima i raznolikijima.
Drveće i grmlje pored kojih prolazimo posjećujući groblje su naši poznanici. Ako su to poznanici, trebali bismo nešto znati o njima, barem njihova imena. Biljke su naši suputnici jer nas prate od rođenja (kolijevke) do smrti (pogrebnog lijesa). Osim svojih osnovnih funkcija, imaju i simbolično značenje.
Nismo ni pomislili da ružmarin simbolizira vjernost, bračnu sreću, da je lipa simbol tuge i smrti, da je bršljan biljka ljubavi do smrti jer se obavija oko stabla koje se na kraju osuši, šimšir je simbol otpora, a tisa je simbol dugovječnosti, istovremeno patnje i smrti.
Geza Cekuš rođen je u Malom Iđošu (1953.). Osnovnu i srednju školu završio je u Subotici, a Prirodoslovno-matematički fakultet, smjer biologija, u Novom Sadu. Doktorirao je u Segedinu (1985.) i Novom Sadu (1991.).
Cijelo svoje radno iskustvo proveo je u obrazovanju. Umirovio se kao redoviti profesor sveučilišta 2018. godine.
Najznačajnije odlikovanje koje mu je dodijeljeno je Pro Ecclesia et Pontifice (Za Crkvu i za Papu), najviše vatikansko priznanje koje se dodjeljuje civilima.
Uz pedagoški rad bavio se botanikom (objavio je dvije nove vrste biljaka za Jugoslaviju i Srbiju) i antropologijom.
Uz objavljene stručno-znanstvene radove, objavio je i velik broj knjiga, uključujući pet monografija - od kojih su dvije napisane na temu groblja.
Fokus njegovog interesa je groblje; nadgrobni spomenici i drvenasto bilje groblja. Bio je autor dviju izložbi.
